Istraži se!


Inventar perspektiva o nastavi

Inventar perspektiva o nastavi (TPI) razvili su Danijel Pret i Džon Kolins sa svojim saradnicima. Na osnovu analiza sistematskih posmatranja i intervjua sa 250 nastavnika iz Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Singapura i Kine, oni su uspeli da identiikuju pet perspektiva o nastavi i da ih operacionalizuju na tri različita nivoa: uverenja, namere i akcije u vezi sa nastavom.

TPI obuhvata pet kvalitativno različitih perspektiva o tome šta je „dobra nastava“. Važno je napomenuti da se ni jedna od perspektiva ne smatra najboljom i najispravnijom. Stoga, ovaj instrument treba razumeti kao pomoćno sredstvo nastavnicima pri razvijanju sopstvene filozoije nastave, samoproceni i preispitivanju sopstvenih vrednosti, kao i provociranju razgovora o nastavi među kolegama, a ne kao sredstvo za utvrđivanje toga ko je „bolji nastavnik“.

Opisi perspektiva o nastavi

Dobro raditi u nastavi podrazumeva, pre svega, izvanredno vladati sadržajem predmeta. Nastavnici kod kojih je ova perspektiva dominantna su, često strastveno, predani svom predmetu i neretko taj entuzijazam prenose i na svoje učenike. Svoju primarnu odgovornost oni vide u predstavljanju sadržaja jasno i precizno, dok je zadatak učenika da taj sadržaj savladaju. Da bi navedeno ostvarili, nastavnici postavljaju jasne ciljeva, prilagođavaju tempo predavanja, razjašnjavanju nejasnoće, ispravljaju greške, odgovaraju na pitanja, pružaju pravovremenu povratnu informaciju, sumiraju sadržaj predstavljen na času, usmeravaju učenike na odgovarajuće izvore, postavljaju visoke standarde i razvijaju objektivne načine ocenjivanja znanja učenika.

Dobra nastava je proces socijalizacije učenika kroz nove norme ponašanja i načine rada. Dobri nastavnici su visokokvaliikovani stručnjaci-praktičari u oblasti predmeta kojim se bave. Oni nastoje da otkriju unutrašnje zakonitosti veštog rada, kako bi ih „preveli“ na jezik i uređen skup zadataka koji bi bili dostupni i smisleni učenicima, a koji se kreću od onih najjednostavnih do veoma kompleksnih. Oni, u najpraktičnijem smislu, nastoje da angažuju učenike u okviru njihove „zone narednog razvoja“. Pored toga, ovi nastavnici veruju da je učenje mnogo više od usvajanja informacija, razvijanja kognicije i ovladavanja veštinama. Oni veruju da se učenje sastoji i u razvoju identiteta učenika koji se odvija kroz usvajanje jezika, vrednosti i prakse određene društvene/profesionalne grupe (njenog diskursa). 

Primarni cilj nastave je da se pomogne učenicima da razvijaju sve složenije i soisticiranije kognitivne strukture za razumevanje sadržaja i promišljanje problema iz određene oblasti. Da bi to obezbedili, dobri nastavnici se trude da shvate kako njihovi učenici razmišljaju o sadržajima predmeta i nastoje da menjaju način na koji učenici razmišljaju. Ključ za postizanje promena u kognitivnim strukturama leži u kombinaciji dve veštine, a to su: (1) veština postavljanja pitanja koja podstiču učenike da se kreću od relativno jednostavnih do složenijih oblika razmišljanja, i (2) veština obezbeđivanja primera koji su smisleni iz ugla učenja učenika. Ova pitanja, problemi i primeri formiraju „mostove“ koje nastavnici koriste za „prevođenje“ učenika od postojećih načina razmišljanja, do novih, soisticiranijih oblika razmišljanja i rešavanja problema. 

Dobra nastava pretpostavlja da dugotrajni i teški napori da se nešto postigne dolaze „iz srca“, a ne iz glave. Prema ovoj pespektivi, učenici postaju motivisani i produktivni kada rade na pitanjima ili problemima bez straha od neuspeha. Cilj nastavnika je da razvijaju samopouzdane učenike koji će verovati u sebe i svoju moć da ostvare sopstvene ciljeve učenja. Nastavnici podržavaju napore učenika time što ih podstiču da daju sve od sebe, promovišući klimu brige i poverenja, pomažući učenicima da postave izazovne ali dostižne ciljeve, ceneći njihov trud koliko i uspeh. Dobri nastavnici pružaju ohrabrenje i podršku, zajedno sa jasnim očekivanjima i razumnim ciljevima za svakog učenika, ali ne žrtvuju samopouzdanje učenika za njihovo akademsko postignuće, niti popuštaju u svojim kriterijumima. 

Dobra nastava je više usmerena na postizanje suštinskih društvenih promena, nego na pojedinačne učenike. Nastavnici sebe vide kao instrumente za postizanje promena, te veruju da je njihova misija da podstaknu učenike da preispituju implicitne vrednosti i ideologije koje su ugrađene u tekstove u okviru svojih disciplina. Oni dovode u pitanje status quo i ohrabruju učenike da razmotre kako su različiti subjekti pozicionirani i konstruisani u određenim diskursima i praksama. Diskusija u razredu je manje usmerena na to kako je znanje stvoreno, a više na to ko ga je „stvorio“ i za koje svrhe. Učenici se manje uče sadržajima, a više podstiču da zauzmu kritičko stanoviše koje će im dati moć da iniciraju društvenu akciju kako bi poboljšali svoje živote i živote drugih, pa tako i društva u celini.

Želiš li da saznaš koja je tvoja perspektiva o nastavi?

Uradi test